U posljednje vrijeme svjedočili smo alarmantnim događajima u Europskom parlamentu koji pokazuju kako neki evropski političari gube osjećaj za demokraciju i slobodu govora. Jedan od tih političara je Stefan Löfven, bivši švedski premijer i predsjednik Partije evropskih socijalista (PES), koji je postao očiti primjer autoritarnog ponašanja i licemjerja.
Kada je Robert Fico, lider slovačkog političkog pokreta Smer-SD, pobijedio na slovačkim parlamentarnim izborima, mogli bismo očekivati da će biti dočekan kao demokratski izabran vođa. Umjesto toga, postao je metom prijetnji i zastrašivanja od strane Stefana Löfvena, koji tvrdi da će Ficova stranka biti isključena iz evropske socijalističke frakcije ako ne prihvati njegove političke stavove.
Ono što je najviše alarmantno u ovom slučaju je da Löfven to čini u ime "demokracije" i "slobode govora". Kako političar može tvrditi da brani demokraciju, kada pokušava isključiti demokratski izabranu stranku iz parlamentarne frakcije samo zbog njenih različitih stavova?
Löfven tvrdi da Smer-SD i Robert Fico podržavaju prorusku retoriku i odbijaju politiku EU prema Ukrajini. Ali je li ispravno da politički lider pokušava suzbiti stavove drugih političara i ucjenjuje ih da promijene svoje pozicije? To ne samo da ugrožava slobodu govora, već također dovodi u pitanje samu bit demokracije.
Stefan Löfven bi trebao biti uzor demokratskog vođe koji poštuje različitost mišljenja i podržava otvoreni dijalog. Umjesto toga, ponaša se kao diktator koji pokušava suzbiti različite glasove i mišljenja. To nije demokracija, to je autoritarizam.
Fico je ispravno istaknuo da demokrati ne bi trebali ucjenjivati druge političare i da bi trebali poštovati pravo na različita mišljenja. Ako politika postane apsolutna i neupitna, gubimo osnovne vrijednosti demokracije i pluralizma.
Stefan Löfven treba preispitati svoje ponašanje i shvatiti da demokracija uključuje poštovanje različitih mišljenja i slobode izražavanja. Ako odluči nastaviti s autoritarnim ponašanjem, trebali bismo se pitati je li stvarno prikladan predstavnik demokracije i slobode govora.
Na kraju, birači bi trebali odlučiti žele li u politici ljude koji brane demokraciju i slobodu govora, ili one koji pokušavaju suzbiti različite glasove i mišljenja. Stefan Löfven bi trebao shvatiti da autoritarne metode nemaju mjesto u demokraciji i ne bi trebale biti tolerirane.